Kako (p)ostati normalan u Kladovu?? (part 0)

"Bio sam tamo kao klinac na ekskurziji!" čućete u 95% slučajeva, ako pitate nekoga za Kladovo. Ako malo dublje istražite, videćete da će u tom procentu biti nekoliko ljudi iz našeg malog mesta ili okolnih sela, koji vas bez problema lažu da nisu odavde! Lokal patriotizam? Hehehe...

Kada iz prestonice krenete putem koji vodi preko Požarevca, Golupca i Donjeg Milanovca i vozite se oko 5 sati (busom), doćićete do ovog grada, koji na karti Srbije zauzima poziciju nosne duplje one konjske glave na istoku (slika). Ljudi koji dolaze u Kladovo prvi put obično su poslednjih sat vremena besni i nervozni pitajući se gde je to prokleto mesto, dok rukom trljaju utrnule noge i povremeno bacaju pogled na mali TV na kome se "Sekula po milioniti put ženi". Umesto toga, trebalo bi da virnu kroz prozor i osmotre Dunav, pored koga sve vreme putuju. Đerdapska klisura ubija svojom lepotom i valjalo bi poslednjih sat vremena puta blejati u prirodne lepote i zaboraviti nervozu... Ona dolazi nešto kasnije...
Kada po sred Dunava ugledate hidroelektranu "Đerdap" kako ga fino preprečuje i povezuje našu zemlju sa susednom Rumunijom, znaćete da ste tu negde (slika).

Ova čudesna građevina je ujedno i glavni razlog svih ekskurzija sa početka teksta. Ah, kako je samo bilo fino za vreme omladinskih radnih akcija, kada su cice iz svih krajeva SFRJ dolazile da se znoje, unapređujući (zajedno sa mladićima, naravno) ove naše lepote. Overiti Atheist Rap i njihovu pesmu "ORA je pravi način da..." uz ove redove. Pazi sad: odsesti u Hotelu "Đerdap" u vlasništvu "Đerdap turista", upaliti "Radio-Đerdap", odmah ga ugasiti, otići na utakmicu FK "Đerdapa", povratiti od muke, odmah na kolače u poslastičaru "Đerdapko" i na kraju dana se naliti "Đerdapskog ognja" – vrhunske rakije... jel' neko pomislio na komunizam? Onda, nakon 9 km, konačno se pojavljuje žuta tabla zajedno sa ograničenjem brzine i zezanje počinje...